Potresi osim razorenih gradova i domova iza sebe nerijetko ostavljaju i teške posljedice na našem psihičkom zdravlju. U ovim teškim trenutcima ne smijemo zaboraviti na naše najvrijednije blago a to su djeca.

Nakon potresa neka djeca bi mogla promijeniti svoje ponašanje. Možda će postati aktivnija ili se pak povući u sebe. Neka djeca će pokazivati izraziti strah i zabrinutost  za sigurnost svoje obitelji i sebe. Može se zapaziti izrazit strah od mogućnosti novog potresa. Neka djeca će se žaliti na glavobolje ili će ih boljeti trbuh. Imat će potrebu govoriti o proživljenom potresu.

Podučimo ih stoga kako se nositi sa svime što se događa oko nas i u nama.

Što mi kao roditelji možemo učiniti?

1. RAZGOVARAJTE SA SVOJIM DJETETOM O TOM DOGAĐAJU.

Dopustite mu da vas pita sve što ga zanima. Dobro je da s vama podijeli sve svoje strahove. Odgovarajte na njihova pitanja iskreno. Razgovarajte s njima o tome što se događa općenito u društvu, ali i u obitelji. Budite im utjeha, ulijte optimizam iako vam ni samima nije lako.

2.  BUDITE UZOR.

Brinite se za sebe i za potrebe svoje djece (jedite dovoljno, pijte dovoljno tekućine, vježbajte i sl.). Tako ćete pokazati da ste snažni i da vladate situacijom. Djeca iz vaših postupaka uče kako se ponašati u budućim nepredviđenim i stresnim situacijama. Pokušajte se što prije vratiti svojim dnevnim rutinama.

3.  PROMOTRITE ZAJEDNO S DJECOM ŠTO UČINITI I KAKO SI POMOĆI AKO SE POTRES PONOVI.

Umirite ih, ali i zajednički napravite plan.  Osmislite i zajedno prođite kroz vježbu u slučaju potresa. Ako ste spremni i znate kako se u toj situaciji ponašati, brže ćete se umiriti.

4.  POKUŠAJTE SE ŠTO PRIJE VRATITI SVOJEM DNEVNOM RITMU I RASPOREDU.

Za obitelji koje su ostale bez doma osjećaj sigurnosti je narušen.  Vratite se što prije uobičajenim obiteljskim pravilima jer dnevna rutina je bitna za osjećaj sigurnosti i kontrole, kako kod djece tako i kod odraslih.

5. ZAŠTITITE IH OD SVAKODNEVNOG GLEDANJA VIJESTI NA TELEVIZIJI NA TEMU POTRESA.

Vijesti unose nemir, djeci su nerazumljive i samo stvaraju osjećaj nesigurnosti.

6. ŠTO PRIJE UKLJUČITE DIJETE U KOMUNIKACIJU SA VRŠNJACIMA  I PRIJATELJIMA.

To će im zasigurno pomoći da lakše prijeđu preko tog traumatičnih iskustva. U razgovoru  s prijateljima i vršnjacima imat će prigodu čuti kako su drugi proživjeli zajedničko iskustvo. Uvijek je dobro razgovarati s onima koji su se našli u istoj situaciji. Djeca će najčešće širiti pozitivne misli i stavove i samim time ohrabriti one koji su još uvijek prestrašeni. Oni će se prije početi šaliti na određenu temu pa će vrlo brzo među djecom zavladati veselje i optimizam.

IZVOR:

Kako biti podrška djetetu u nošenju sa strahom od potresa?

Kako razgovarati s djecom nakon potresa ili drugih elementarnih nepogoda?